Nova predavačica i novi predmet

Tko je predavačica?

To je najbolji dio! Predavačica Vedrana Barišić Burazin, Kul IN-ova je alumna programa Profesionalni slastičar. Nakon programa je radila u nekoliko hotela s pet zvjezdica, slastičarnicama te vodila svoj mali biznis. Zbog novih trendova u slastičarstvu odlučila je razvijati i fotografske vještine. Otad je završila brojne svjetske fotografske tečajeve, uključujući poznatu Foodtography School kod Sarah Crawford. Danas ju prepoznajemo po tamnim i moody, ali minimalističkim fotografijama. Svakodnevnim fotografiranjem njene fotografije postajale su sve bolje, tako da njenu publiku velikim dijelom čine food blogeri koji žele unaprijediti svoje fotografske vještine i vještine izrade kolača. Svojim klijentima Vedrana nudi usluge fotografiranja i stiliziranja hrane, razvoj receptura kao i pisanje članaka za web stranice i publikacije. Vedrana danas živi u Valenciji i najčešće ju možemo pronaći kako radi u svom studiju na razvoju novih receptura i kontinuiranom usavršavanju u food fotografiji.

Uspjeli smo ju vratiti u Sisak na par dana da Kul IN polaznicima približi pravila, savjete i trikove stiliziranja i fotografiranja hrane pametnim mobitelima.

Jedva čekamo!

Cijeli intervju je u nastavku

Kul IN: Ispričajte nam u kratko o sebi?

– Od kad znam za sebe za mene su govorili da sam izbirljiva po pitanju hrane te da sam kreativna. I jedno i drugo je istina. Obožavam hranu i nije mi teško provesti sate u kuhinji testirajući nove ideje i kreirajući nova jela, posebno deserte. Food fotografija je uslijedila kao logičan slijed događaja u mom profesionalnom razvoju. Nakon završetka Kul In-ovog programa za Profesionalnog slastičara radila sam u restoranu, hotelima s 5 zvjezdica te slastičarnama. Zbog muževe karijere smo se preselili u Irsku gdje sam ubrzo shvatila da sam razvila intoleranciju na gluten. Rad u ugostiteljstvu za mene više nije bio opcija iz zdravstvenih razloga te sam se okrenula food fotografiji i razvoju bezglutenskih deserata. Bio je to izazovan prijelaz koji je trajao par godina i koji sam teško prihvaćala no što sam više učila i postajala bolja u pečenju bezglutenskih slastica i fotografiji to je moja želja za karijernim zaokretom bila sve izraženija. Nakon 4 godine u Dublinu odlučujemo se preseliti u Španjolsku jer nam je sve više nedostajalo sunčano vrijeme i mediteranska prehrana. Trenutno živim i radim u Valenciji i iznimno se radujem ovoj suradnji s Kul IN-om jer obožavam prenositi znanja i duboko vjerujem da sebi otvaramo mnoga vrata svojom željom za učenjem i napretkom.

Kul IN: Koliko se već bavite s food fotografijom? Kako je sve krenulo?

– Prvu fotografsku edukaciju sam upisala 2015. kod prof. Pere Dragičevića u Fotoklubu Split. U to vrijeme nisam imala DSLR kameru pa sam je posuđivala s vremena na vrijeme kad sam trebala odraditi koji zadatak. Moje fotke su postale malo bolje ali ne onoliko koliko sam ja željela jer nisam imala baš puno vremena za vježbanje uz posao u slastičarni. Tek tijekom 2017. kad smo se preselili u Irsku i kad sam kupila kameru i zaista počela redovito vježbati primijetila sam da ima napretka. Tako sam sebi 2019. zadala izazov da svakoga dana nešto fotkam, bilo što. Bilo mi je bitno izgraditi naviku. Svakodnevno sam gledala bar jedan video na YouTube i onda pokušavala primijeniti ono što sam vidjela. Nakon toga sam počela ozbiljnije ulagati u foto edukaciju i u opremu. Jednom kad sam shvatila da kroz par tjedana plaćene edukacije mogu naučiti puno više nego u nekoliko mjeseci samostalnog istraživanja nastavila sam učiti na taj način. Trenutno iza sebe imam više vrhunskih online edukacija iz kojih sam naučila kako brzo, s lakoćom i razumijevanjem postaviti scenu i dobiti rezultate kakve želim.

Kul IN: Ako se netko želi baviti s food fotografijom – što prvo treba napraviti?

– Educirati se! Bilo kroz plaćene online programe ili besplatne kvalitetne YouTube videe. U prvom slučaju osoba će dobiti sve neophodne informacije i primjenjiva znanja kako bi u što kraćem vremenu mogla početi stvarati kvalitetnije fotografije. Najčešće je uključena i podrška mentora i zajednice koja uči istim tempom. U slučaju besplatnih edukacija potrebno je biti posvećen, uporan u pronalaženju kvalitetnih informacija i izdvojiti dosta vremena. Probala sam i jedno i drugo i uvijek sam za plaćenu edukaciju. Napredak je nemjerljivo brži. Ali ništa, apsolutno ništa se ne postiže bez vježbe. Ni najskuplja edukacija kod najpoznatijih mentora neće dati rezultate ako osoba posvećeno ne vježba u kontinuitetu.

Kul IN: Kako vam činjenica da ste i pastry chef pomaže u novoj karijeri?

– Uvelike mi pomaže to što razumijem koje karakteristike treba imati hrana koju fotkam kako bi istovremeno bila i ukusna i fotogenična. Posvećenost detaljima je jako bitna i u fotografiji i u kuhinji. Na fotografijama se sve vidi, a puno je lakše u startu napraviti dobar kolač nego se kasnije mučiti prilikom obrade fotografije. Često mi kolege food fotografi kažu kako im upravo taj dio nepoznavanja izrade slastica stvara najviše problema jer prilikom pripreme hrane za snimanje ne dobiju željene rezultate, što u konačnici rezultira dodatnim poslom i nepotrebnim trošenjem vremena, energije i novca.

Kul IN: Alat/aplikacija bez koje ne bi mogla na dnevnoj bazi?

– Definitivno mobitel. Služi mi kao ured van ureda. I puno više od toga zapravo. Jako često ga koristim kao fotoaparat i notes za pisanje ideja za nove recepture i scene za fotografiranja. Super su mi aplikacije za obradu fotografija i aplikacija za trening, a imam i pristup online platformama za razne edukacije.

Kul IN: Što želite prenijeti fotografijama/koje emocije?

– Živim jako mirnim životom i vjerujem da se to odražava i na fotografije koje stvaram. Volim sklad, mir i eleganciju, bez suvišnih detalja. Ono što mi je najviše služilo u životu bilo je oslanjanje na sebe i razvijanje unutarnje snage i to je ono što se trudim prenijeti kroz svoje fotografije. Kad se čovjek izmjesti iz svoje okoline i svega poznatoga i dođe u drugu zemlju čiji jezik i kulturu ne poznaje, nauči se da prije ili kasnije uvidi svoju snagu. Oslobodi se starih obrazaca razmišljanja i navika koje mu ne služe, putem se riješi nepotrebnih stvari. I tako na kraju ostaje samo srž. Tu je tek par detalja koje je potrebno uključiti da bi se imala cjelovita slika i ispunjen život.

Kul IN: Minimalizam ili maksimalizam?

– Oduvijek sam se divila umjetnicima koji su u stanju s vrlo malo elemenata prenijeti snažnu priču bilo to kroz literaturu ili kroz fotografiju. Općenito u životu njegujem minimalizam i to se vidi i na mojim fotografijama. Često sam pokušavala raditi scene s puno elemenata no u konačnici završim s micanjem svega što nije potrebno i uvijek prevlada taj minimalizam.