Kul IN: Kako je tekao tvoj kulinarski put?
– Nisam bila jedna od onih koji su oduvijek znali da će se baviti kulinarstvom. Po završetku srednje škole, upisala sam studij ekonomije, ali ubrzo sam shvatila da me to područje ne zanima i odlučila se za kulinarstvo koje je došlo kao logična nadogradnja obiteljskom poslu.
Kul IN: Koji je koncept vašeg restorana?
– Bavimo se agroturizmom i imamo obiteljski restoran udaljen 5 km od Baščaršije u Sarajevu. U svom restoranu imamo kuhinju koja je odlično opremljena, ali dosad nismo znali kako iskoristiti sav njen kapacitet i mogućnosti. Sve je krenulo s obiteljskim druženjima, roditelji su pravili derneke s prijateljima na našem domaćinstvu i malo pomalo ljudi su se počeli skupljati sve češće, pa je transformacija u restoran došla organski. Poslužujemo bosansku tradicionalnu kuhinju, to nam je prioritet i nemamo veliki jelovnik, već par izvornih i svima omiljenih jela. U restoranu radimo tata, sestra i ja, a imamo i kuharicu koja sprema pite. Ima mjesta za razrađivanje jer smo s restoranom krenuli tek prije tri godine, dotad smo imali samo konjički klub, ali zadnjih godina smo se okrenuli više prema agroturizmu i restoranu.
Kul IN: Kako će ti iskustvo i znanje s programa pomoći u unaprjeđivanju restorana?
– Prije Kul IN-a nisam imala prebogato kulinarsko iskustvo, kuhala sam u krugu obitelji, bio je to laički pristup koji nema veze s ovim što radimo na programu. Ideja je da po završetku programa ja uvedem nešto novo u našu ponudu. Uvesti ću par novih jela i malo razviti postojeća. U budućnosti bih voljela imati svoj restoran baš u gradu i tamo se fokusirati na još suvremeniji pristup tradicionalnoj kuhinji. Tata je isto počeo kuhati i kaže da se pokajao što se nije otpočetka samo time bavio. Ipak, ostavio je meni slobodu da unaprijedim posao. Ne želim mijenjati koncept restorana nego samo dati suvremeniju notu tradicionalnim bosanskim jelima i podići restoran na višu razinu. Naravno, neka se jela ne može dirati, npr. pita mora biti pita i tu nema mjesta manevriranju. Zato mi je dugoročni plan otvoriti restoran u gradu gdje bih i dalje goste uveseljavala bosanskom kuhinjom, ali na drugačiji i moderan način. Kul IN mi je tu dao mnoge ideje i samopouzdanje.
Kul IN: Što će ti najviše ostati u sjećanju s programa?
– Pa najzanimljivije mi je bilo kad su nas posjetili guest chefovi, posebno Jorg Zupan i Piero Di Turi, iako mi tjestenine i rižota nisu baš „wow“ jela. Zanimaju me drugačiji spojevi, novi okusi. Svidjela mi se i praksa u KIK-u, stalno smo radili i ispravljali ako nešto nije dobro, i društvo naravno, svi su mi dragi i nekad mi je žao što idem natrag u realnost. Društvo će mi jako nedostajati jer smo se odlično slagali, a onda je i u kuhinji lakše – smijemo se, radimo, pa se opet smijemo i u krug.
Kul IN: Imaš neki savjet za one koji su neodlučni oko upisa programa?
– Ja bih svakako upisala opet!
Kul IN: Osjećaš li se spremno zakoračiti u restoransku kuhinju nakon programa, jesi li stekla nužno samopouzdanje?
– Da, definitivno imam potrebno samopouzdanje, sigurnost i okvirne planove za obiteljski restoran. No, moram dobro odmjeriti i procijeniti ciljne goste, kako im pristupiti, treba sve posložiti, ali uvijek imam neke ideje!
