ŽIVOT I INSPIRACIJA
Kul IN: Što vas je potaknulo da svoj put nađete u svijetu gastronomije?
– Imala sam 11 godina i već sam znala da će moj profesionalni put uključivati gastronomiju. Stalno sam razmišljala o hrani, gledala kulinarske emisije na televiziji, čitala kulinarske knjige. Tako sam otkrila i ALMA-u – vidjela sam članak koji predstavlja i govori o ALMA-i u jednom časopisu i rekla mami da se tamo želim školovati kad odrastem. Međutim, nisam pohađala srednju školu za kuhara, nego sam završila gimnaziju i stavila svoje kulinarsko putovanje na čekanje.
Kul IN: Što vas najviše inspirira u kulinarstvu?
– Tradicija i godišnja doba me inspiriraju. Volim sva četiri godišnja doba, volim prirodu. Kada se probudim u studenom sanjam jesensko povrće, a kad se probudim u srpnju želim ljetne namirnice. Moja baka bi brala povrće iz vlastitog vrta svako jutro. U prosincu nisam mogla tražiti rajčicu ili bi se jako naljutila na mene. Stoga su godišnja doba i baka, tj. tradicija moja kulinarska inspiracija. Znam da zvuči izlizano, ali ako voliš hranu, moraš poštovati njen životni put.
Kul IN: Osim kulinarstva, što vas još zaokuplja i motivira?
– Dugačak je to popis! Sama putujem svijetom i ponosna sam na tu titulu „solo putnika”. Obično kažem da sam putnik i prije nego što kažem da sam chef. Putovanja me čine uistinu živom. Zatvorim vrata svog stana, ne okrenem se i samo odem, ne moram ni imati plan ili znati kamo ću putovati taj put. Zračne luke su moj dom, tamo se osjećam najsretnije. Putovala sam po Europi, Americi, Brazilu, Meksiku, Aziji, Africi, Kini itd. Sviram klavir, počela sam kad sam imala 7 godina i planiram se ponovno posvetiti toj ljubavi ove godine. Također pjevam i slikam. Čitam puno, jednu knjigu svaka tri dana. Bavim se marketingom na društvenim mrežama i dokumentiram svoj život na Instagramu, što je ujedno i odličan način za upoznavanje novih ljudi.
NIKADA NE ODUSTAJ
Ku IN: Je li vaš kulinarski put utjecao na vas kao osobu, kako vas je promijenio?
– Ne znam jesam li sposobna nepristrano sagledati svoj kulinarski put. Obično sam u kategoriji ljudi koji se ističu u onome što rade, inače ne bi ni započeli. U ALMA-i nisam bila jedna od tih ljudi. Učila sam i dobro prolazila na teorijskim testovima, ali sam se borila s praktičnim aspektom nastave i pala praktične ispite. Svugdje sam bila sama, drugi se studenti nisu željeli družiti sa mnom, jednostavno se nisam uklapala. Bez obzira na to, bilo je ljudi koji su vjerovali u mene, a za mene se posebno zauzeo jedan chef u ALMA-i. Vidjevši da netko vjeruje u mene, shvatila sam da i ja moram vjerovati u sebe te sam prihvatila tu misao i sada sam ovdje. Nekada sam bila vrlo usredotočena na ciljeve i izgubila sam se na svom putu, tako da sada živim dan po dan. Nemam određeni cilj i osjećam se ugodno, dajem najbolje od sebe i kad su mali, zamorni zadaci u pitanju jer će mi to pomoći da definiram i ostvarim svoje buduće ciljeve. Kad bih mlađoj sebi mogla dati jedan savjet, rekla bih samo “smij se više”.
Kul IN: Kako je došlo do prijedloga da ostanete u ALMA-i?
– U sklopu prakse radila sam u jednom restoranu uz chefa Paola Lopriorea, koji je unio revoluciju u načine pripremanja i serviranja hrane u svijetu. Raditi uz kulinarskog genija njegove veličine nije lako. Svi su vjerovali u mene, ali bilo je to previše za mene, bila sam pod velikim pritiskom. Shvatila sam da je raditi uz takvog chefa, koji je uvijek usredotočen na nešto, prevelik zalogaj za mene. Htjela sam uspjeti, dokazati se svima i ispuniti njihova očekivanja, ali tada nisam uspjela u tome. Taj me pritisak natjerao da počnem mrziti kuhinju – bila sam mlada i brzopleta. Kada tako mladi iskusite neuspjeh, lako odustajete. To sam učinila i ja, napustila sam restoran, vratila se kući i sljedećih pet mjeseci živjela u tjeskobi i depresiji. Nisam željela izlaziti iz kuće i osjećala sam se poraženo. Napokon, jednog dana rekla sam mami da, iako ne znam čime se želim baviti u budućnosti, želim završiti ALMA-u. Mama je toliko žrtvovala za moj san, htjela sam diplomirati iz poštovanja prema njoj i mojim profesorima u ALMA-i koji su vjerovali u mene unatoč svemu. Stoga sam se vratila, dobila praksu u drugom restoranu, isto fine dining restoran, ali opuštenija atmosfera. Imala sam vremena posvetiti se svojoj drugoj strasti, istraživala sam nova mjesta i putovala. Kako su se bližili završni ispiti, još uvijek nisam u potpunosti vjerovala u sebe niti smatrala da imam što je potrebno da bih uspjela kao chef. Na moje iznenađenje, chefovi u ALMA-i bili su oduševljeni mojim jelima i rekli mi: “ne moramo znati tvoje ime ili životnu priču, samo želimo znati jesi li se zabavila pripremajući jela jer smo mi istinski uživali u njima”. Vidjeli su u meni ono što ja nisam i rekli da posjedujem duboko razumijevanje i poštovanje prema hrani te su me zamolili da ostanem u ALMA-i. Nemoguće je govoriti o vrhuncu moje karijere jer je tek počela. Međutim, razdoblje oko završnog ispita u ALMA-i posebno se ističe. Chef Lopriore me iznenadio i došao iako ga nisam vidjela 6 mjeseci. Zagrlio me i rekao da zna da sam bila uspješna na završnom ispitu dan ranije. Njegova je podrška u tom trenutku djelovala vrlo ohrabrujuće, pogotovo kad uzmemo u obzir da sam se neizmjerno mučila tijekom prethodnih mjeseci. Postoje ljudi koji vjeruju u nas, čak i kada to ne znamo. Pretpostavljam da je to vrhunac moje karijere zasad, a za 10 godina možda ću vam reći nešto uzbudljivije npr. da ponosno nosim 3 Michelinove zvijezdice. Trenutno radim i pomažem većini chefova u ALMA-i. Uvijek naučim nešto novo od njih i funkcioniramo kao tim. Međutim, uvijek ima izazova kada radite tako blisko s drugom osobom. Morate biti razumljivi i suosjećajni.
ALMA JE POPUT BAJKE
Kul IN: Možete li nam opisati svoj dan u ALMA-i?
– Imam naviku uvijek se probuditi s osmijehom čak i kada znam da je naporan dan ispred mene. Nakon što se probudim, spremim se i idem na posao, gdje sve pripremam za predavanje kako bi se naši studenti osjećali spremni kada su na nastavi. Uvijek nađem vremena razgovarati sa studentima jer želim da se osjećaju sigurno u ALMA-i. Zatim imam sastanak sa chefovima i obično idemo na kavu, što je moja omiljena stvar jer kavu obožavam. Kada studenti dođu u kuhinju napravimo demo svih jela koja zatim studenti poslije pripremaju sami. Chef prošeta kuhinjom, ali nije nikada preblizu jer u ALMA-i žele da studenti osjete i iskuse pritisak i odgovornost koju nosi samostalan rad. Chefovi u ALMA-i vrlo su strogi, a ja sam nešto poput posrednika jer nisam chef profesor, ali nisam ni student, pobrinem se da postoji potrebna ravnoteža. Pomažem studentima kada im je potrebno i većina kaže da ih moje putovanje prožeto borbom i uspjehom inspirira. Uvijek ostajem sa studentima nakon nastave jer želim da shvate da svaki aspekt posla kojim se žele baviti ima dublje značenje, da je rad u timu ključan za rad u profesionalnoj kuhinji. Želim im pokazati da svi igramo za isti tim. Nisam iznad njih, nego stojim pokraj njih. Dakle, zajedno počistimo za sobom, provjerimo prostoriju i završimo dan.
Kul IN: Što najviše cijenite u svom poslu kao edukator?
– Činjenica da sam okružena studentima iz cijelog svijeta svaki me put iznova osvoji. Kada upoznajem njihove kulture i prenosim njima našu talijansku kulturu, osjećam se kao da putujem, a to mi je veoma važno. Svakog dana učim od studenata. Cjelokupna atmosfera u ALMA-i djeluje hipnotizirajuće na vas – zaključani ste u tom velikom bajkovitom dvorcu više od osam sati dnevno. Kad bi vani bio tsunami, ne biste ni primijetili jer je kuhinja i hrana vaš život. Volim tu atmosferu, više je od pukog prenošenja informacija i obrazovanja. Ljudi koje tamo susrećete i njihove priče prožimaju prostor i daju ALMA-i njen jedinstveni šarm.
Kul IN: Što čini dobrog chefa?
– Dobrog chefa ne čini samo iskustvo ili vještina, već i ljubav koju stavlja kao začin u sve što radi. Veliki chefovi mnogo su toga prošli i izgradili jake osobnosti. Unatoč borbama koje su iskusili, pokazuju nam koliko vole ono što rade. Zato je ljubav prema gastronomiji i kulinarstvu ključni sastojak svakog dobrog chefa. Srž kuhanja nije suhoparno izvođenje zadataka ili zarada, već je poanta učiniti ljude sretnima i ispunjenima kroz ono što radite. Budući da ne radim u restoranu, ne mogu usavršavati svoje vještine na toj razini i sretna sam što mogu raditi sa chefom Di Turiem. Chef Di Turi ima mnogo iskustva i dijeli ga sa mnom svaki dan. Međutim, vidim svoje kolege, neki su čak i mlađi od mene, cijeli život im je usmjeren na kulinarstvo jer rade u restoranu. Dinamika restorana bi mi pomogla u profesionalnom razvoju i možda ću morati ponovno pokušati raditi u tom okruženju. Iskustvo rada u restoranu učinilo bi me potpunim chefom, doživljaj restorana je nešto što svakom chefu treba. ALMA je san, bajka, ali je potpuno drugačija od rada u restoranu.
Kul IN INSPIRIRA
Kul IN: Kakav je vaš dojam Kul IN-a?
– Izvan mojih očekivanja, uopće nisam bila upoznata s okolinom i Siskom, ali priroda koja okružuje školu doista me zaintrigirala. Priroda ovdje otvara vaš um i pretpostavljam da je studentima vrlo inspirativno raditi u takvom okruženju. Isprva sam vas uspoređivala s nama, ali mislim da nema smisla time se baviti. Radite sjajan posao, a vaši studenti su vrlo talentirani. Cijelo vrijeme osjećam i znam da svi naporno radite kako bi se mi osjećali dobrodošli te kako bi se svi skupa dobro proveli i čast nam je biti ovdje, hvala vam.
Federicu pratite na njenom Instagram profilu https://www.instagram.com/federicamoore/.