4 godine nakon Kul IN-a

Kul IN: Radio si u Michelin restoranu Boškinac, kako je izgledao radni dan, koja je bila tvoja uloga u timu i koja vještina koju si stekao tamo se pokazala najvrjednijom u nastavku tvoje karijere?

Sjećam se prvog dana u Boškincu,  to je bio ujedno i moj prvi pravi susret s fine diningom. Proveo sam ga tako što sam morao čistiti bob cijeli radni dan. No, dok sam ga čistio, razmišljao sam što me dalje čeka, hoću li se uklopiti, hoće li mi biti teško, što ću naučiti? Odgovore na ta pitanja sam dobio ubrzo i svi su bili pozitivni. Nakon nekog vremena sam postao Chef the partie te sam na toj poziciji naučio puno toga s čime se dotada uopće nisam susretao. Svidjela mi se kolegijalnost, iako smo te godine bili jako mlada ekipa, svatko je svakoga podupirao i imao želju za napretkom. Također kada radite u takvom restoranu vi zapravo imate odgovornost zadržati konzistenciju, to je najvažniji dio. Volim fine dining i u njemu sam se pronašao, i odgovara mi takva filozofija, to ću nositi sa sobom gdje god otišao.

Kul IN: Danas radiš kao sous chef u najpoznatijem restoranu i vinariji u istočnoj Hrvatskoj. Kako je došlo do te suradnje, što ti se najviše sviđa na novom radnom mjestu i kakvu kuhinju pripremate?

Puno sam razgovarao sa sadašnjim Chefom u Josiću, Tomicom Đukićem i vlasnikom Damirom Josićem te sam se tako odlučio pridružiti njegovom timu. Smatram da ću još puno toga od  njega naučiti, kao što je bilo i dosad. Međusobno se nadopunjujemo i imamo slobodu stvaranja novih jela i okusa koja je meni jako važna. Baziramo se na tradicionalnoj kuhinji na moderan način, a što je najvažnije takav način gosti su prihvatili i izrazito su zadovoljni.

Kul IN: Kako ostavljaš svoj potpis na tanjurima koje radiš?

Okusi su temelj svega, ali bitna je i prezentacija jer jelo bez priče je samo proizvod koji se konzumira bez nekakvog posebnog značaja.  Umami, trokut i sredina su neke od pojedinosti kojih se držim kad god je to moguće.

Kul IN: Što bi poručio mladim/budućim kuharima – par savjeta da lakše plivaju dinamičnim vodama kulinarstva i gastronomije u Hrvatskoj

Kuharima koji tek ulaze u kulinarski svijet bih poručio da se “naoružaju” živcima jer ako žele postati veliki, suočavat će se sa situacijama koje nekad i nisu ugodne, ali će se morati naučiti nositi s time. Također bih poručio da si postave cilj i samo ga prate bez obzira na prepreke. Vrijeme će pokazati svoje, bitno je samo biti konzistentan.

Kul IN: Vraćamo se kratko i u Kul IN! Ostvario si zavidne uspjehe u par godina od završetka programa. Gledajući na vrijeme provedeno na programu, što je najbitnije što si naučio/svladao na programu

U Kul IN-u  sam između ostalog naučio i neke od tehnika kuhanja koje prakticiram i sada, ali osim samog kuhanja, naučio sam i dosta toga o higijeni hrane, stvaranje radnih navika te kako se treba ponašati u timu i u određenim situacijama u ugostiteljstvu.

Kul IN: Smatraš li da je samopouzdanje jedan od benefita školovanja?

Biti kompletan kuhar ne znači samo dobro kuhati. Mentalitet je jako važna stavka u razvoju prema uspjehu i putu ka ostvarivanju ciljeva, a njegovo jačanje zapravo ovisi o samopouzdanju. Jako je važno da imate nekoga tko vas podupire na tom putu, a to sam spoznao i ujedno i osjetio tijekom programa u Kul IN-u.

Kul IN: Tko je Danijel Biro 5 godina od današnjeg dana?

Prije svega želio bih prenositi znanje što sam naučio i na druge. Nikad ne možete znati gdje vas život može odvesti, ali nastavit ću put prema uspjehu koji sam započeo bez obzira na sve prepreke i čak ako ne uspijem doći do cilja, bit ću ponosan zbog toga što sam pokušao i dao sve od sebe.

Kul IN: Za kraj opuštenije, što je za tebe idealan ljetni ručak?

Idealan ljetni ručak za mene bi izgledao ovako:  Juha od mlade tikvice, steak salata (medium rare ribeye steak, mikrozelenje kupusa i suncokreta začinjeno sokom limete, maslinovim uljem i cvijetom soli) te cheesecake od maline.